Istorija tarota

Iako postoje mnoge pretpostavke, teorije, nagađanja, poreklo tarota nije rasvetljeno da današnjih dana. Pošto je kroz vekove bio prenošen tajno, ne postoje pouzdani podaci o tome ko ga je stvorio. Verovatno on sam tako želi. Da li potiču iz Indije ili Egipta, od templara, kabalista, alhemičara ili visokoumnih mudraca, do nas je došao sa simbolima srednjovekovne ikonografije. Iako se može predpostaviti da je arhetipski postojao oduvek, možemo primetiti da se u njemu javlja jedan patrijarhalni pogled na svet.
Najstariji špilovi za koje danas znamo potiču iz četrnestog veka, mada se u nekim tekstovima i ranije pominje tajnovita igra sa kartama.

Tokom narednih vekova nastajali su mnogi špilovi, ali je mali broj njih sačuvan. Oni su uglavnom rađeni po narudžbini za potrebe plemićkih porodica. Prvi dokument o kartama pojavio se u Nemačkoj 1325. godine. Kasnije tokom narednih godina pojavljuje se u Italijji, Francuskoj i Španiji.
Najstariji tarot špil koji je velikim delom i sačuvan zove se Visconti-Sforca tarot. Naslikao ga je Bonifocio Bembo italijanski slikar. On je rađen u petnaestom veku za plemićku milansku porodicu Viskonti. Ne njemu se nalaze slike porodičnih članova. Danas postoje 74 karte koje su od njega sačuvane i nalaze se u italijanskom muzeju.
Posle šesnaestog veka tarot je već preplavio celu zapadnu Evrpou, a posle toga pojavljuje se i na drugim kontinentima. Od onih najzastupljenijih koji se danas koriste, možemo izdvojiti Marseljski tarot objavljen 1760. godine, Švedski tarot, Etteilin taror, Sicilijanski tarot, i mnogi drugi.
Porastom interesovanja za okultizam, raste i interesovanje za tarot. Tako su ga u svojoj praksi koristile i usavršavale skoro sva ezoterična učenja.
Najveće hermetička organizacija novog doba bila je "Zlatna Zora" formirana 1887. god. u Engleskoj. Ona je napravila svoj tarot, koji je bio neophodan u njihovom hermetičkom radu. On postoji i danas, a zove se " Tarot Zlatne Zore."

Danas najzastupljeniji tarot je Raider-Vejtov tarot iz 1910. godine. Naslikala ga je slikarka Pamela Colman Smith, koja nije dočekala svoju slavu. Naime ovaj tarot je tek posle njene smrti postao popularan a tad je i šira javnost za nju čula.
U njemu po prvi put nalazimo naslikane Male arkane što se smatra neprocenjivom vrednošću u oblasti okultizma. Do tada to nije bio običaj, a od tada se male arkane oslikavaju kao i velike.
U našoj zemlji možda najpopularniji je "Tot Tarot" Aleistera Crowleya, za koga kažu da je bio najveći čarobnjak posle Merlina. Naslikala ga je slikarka Frieda Harris po Kroulijevim uputstvima. Završen je posle pet godina rada, a danas ga možemo naći gotovu u celom svetu. Za njega je Krouli rekao da je tarot Novog doba, ili Novog Eona kako ga je on nazivao. Prilično se razlikuje od ostalih špilova, što izuzetno otežava njegovo razumevanje. Krouli je za njega rekao da je kapitalno delo njegove magijske prakse. I tako je drevna mudrost iz davnina došla u naš "savremeni" svet.

Već više od pet vekova tarot svojom misterioznošću zbunjuje najveće umove svoga vremena. Mnogi su probali da uplove u njegov misteriozni svet na svoj način. Tragajući za onim istinskim znanjem svako je u njemu video put kojim će ući u jedan nevidljivi svet.
Tarot nije ograničen svojom formom. On je mnogo dublji nego što uopšte možemo zamisliti. Možemo ga posmatrati kao prijatelja - savetnika koji će nam dati odgovore i pomoći da probleme sagledamo na pravi način. Takođe može biti vodič na duhovnom putu, gde će nam otvoriti mnoga vrata, koja su nam do tada bila zatvorena. Njegov način komuniciranja je potpuno drugačiji od onog na koji smo navikli. On govori jezikom simbola, slika, jezikom nesvesnog. Da bi shvatili njegovu poruku, moramo najpre razumeti svaki njegov znak, svaku neizrečenu reč. Tek tada smo spremni da uđemo u svet koji nije svima dostupan, svet koji postoji isto toliko realno kao i ovaj, ako ne i više. Jung kaže da će nas tarot testirati, iskušavati, postavljati prepreke, iznenađivati a ponekad i plašiti. Ni jedna vredna stvar se olako ne dobija, a pogotovo znanje. Često će se sa nama igrati, uživajući u našoj zbunjenosti, smeškajući se negde u uglu naše sobe. On voli da nas zbunjuje, da postavlja teške zadatke, ali to sve sa razlogom. Tarot hoće da nas natera da mislimo, da oslušnemo nama nepoznati jezik nesvesnog.
Alhemijski rad kako Jung kaže je pre svega rad na sebi. Zato se u ovakvim disciplinama moramo podvrći psihiloškom treningu, i time prodreti duboko u sebe, ne bi li prvo otkrili šapat naše podsvesti. Onda se hrabro sa njima moramo suočiti i ući u jednu spolja nevidljivu borbu. Ona je unutrašnja borba, a samim tim i najteža. Pobediti samog sebe je teže nego bilo kog neprijatelja. Najteže je tako nešto primetiti, a onda ga priznati. Kad dođemo do toga možemo biti sugurni da smo se popeli jedan stepenik više u našoj evoluciji.

Njegov jezik je univerzalan i ne poznaje granice. Iz tog razloga danas imamo preko 1000 različitih špilova tarot karata, koji su izrađeni u rasponu od 600 godina. Potekli su sa svih delova planete. To dokazuje da je njegov jezik univerzalan i svima razumljiv. Bez obzira u kom god delu sveta da se nađemo, svuda postoje i Sunce i Mesec, i Smrt i Đavo, i Car i Carica, Sveštenik i Mudrac. U skaldu sa tradicijom i religijom određenog prostora ljudi će ove likove pripisivati svojim bogovima, i u skladu sa njihovim značenjem tumačiti njihove poruke.

Obešeni čovek će kod hrišćana predstavljati Isus Hrist, kod Egipćana je to vaskrsli Bog Oziris, u skadinavskom miti to je Odin. Prvosveštenica je Izida, a isto tako i zaštitnica žena Hera, ili možda Devica Marija koja je oličenje majčinske ljubavi i čistote.
Značenje je isto bez obzira da li ćemo ih nazivati različitim imenima. Suštinska poruka i simbolika mora biti ista, jer svaki čovek koliko god bio različit, ima iste potrebe, strahove i probleme.
Svi teže sreći, zadovoljstvu, uspehu i emotivnom ispunjenju. Plaše se bolesti, smrti i nesreća. Svima treba hrana, voda, prijateljstvo, zabava. Sklonost ka ovim stvarima je gotovo identična i kod najrazličitijih nacija. Iako svi imaju iste potrebe, ipak su na jedan drugi način svi potpuno različiti.
Raznollikost se ogleda u verovanjima, kulturi, umetnosti, folkloru, temperamentu i navikama. Mnoge od tih raznolikosti prouzrokovala je klima, geografski položaj, seobe. Ipak u odnosu na gore pomenuto te stvari su od sekundarne važnosti. Ono što ih sve objedinjuje je potreba za vodom, hranom, ljubavlju, želja za životom, nadom, očekivanjima. Bez tih osnovnih stvari koji su svima univerzalne, ljudsko društvo ne može opstati.

Tarot je slika univerzuma. Sve što se nalazi u njemu, možemo videti u Arkanama. On obuhvata svaki kutak svemira, kao i svaki kutak naše psihe. Njegove poruke su skrivene, reči nečujne, jer način na koji nam nešto saopštava nije uobičajen. Zato tarot i jeste za posvećene, za oni koji su željni mudrosti. On je u stvari jedan ogroman rebus koji nam daje zadatak da dešifrujemo njegovu zagonetku. Kada to uspemo da uradimo i pomislimo da smo prošli ispit, pojavljuje se nova još teža, i tako u nedogled. Moramo shvatiti da on nema kraja, već je svako njegovo rešenje, karta za ulazak na sprat više. On je dinamična igra koja nas vodi u tajne večnosti, jer besmrtnost i jeste njegova poruka.

Smrt nije prirodna za čoveka. Ona nema ništa zajedničko sa dušom koja je po prirodi večna. Ona predstavlja samo transformaciju energije iz jednog oblika u drugi. Zato smrt i jeste neprijatan doživljaj, jer u trenutku sve gubimo, pa čak i telo za koje su svi jako vezani.
Kada uzmemo neku kartu u ruku i zagledamo se u nju, nećemo videti ništa neobično, ništa specifično. Spolja gledano može izgledati kao dečija slikovnica ili na neka interesantna igra. Slike su prepune boja, čudnih simbola, neke su vesele, neke strašne, ali u svakom slučaju ne možemo tako lako shvatiti njihovu poruku. Interesantno je to da na kartama ništa ne stoji slučajno. Svaka boja, simbol, broj, slovo imaju svoje značenje. Tako na mnogim kartama možemo videti hebrejska slova, brojeve, zodijačke znake, planete, magijske simbole, razne hermetičke predmete.

Iako se na starim kartama to nije ucrtavalo, danas se njime upotpunjuje određeno značenje karte. Da bi sve ovo mogli razumeti neophodno je poznavati osnove hermetizma, jer ako ih ne znamo a koristimo tarot, možemo naići na nerazumevanje i konfuziju. Primera radi karta broj 1 Mag, povezana je sa planetom Merkur, karta broj 4 Car, povezan je sa zodijačkim znakom Ovna.
Mitologija je takođe od izuzetne važnosti, jer je često kroz mit prikazan neki događaj na karti. Na osnovu njega možemo upotpuniti svoje tumačenje. Nekad i čitav događaj prati mitska priča, pa ovo treba shvatiti kao savet koji će u mnogome olakšati posao predviđanja. Treba proučavati indijsku, egipatsku, grčku, slovensku, kao i sve ostale mitove koje možemo nabaviti.

Poznavanje osnove numerologije, elementarne magije, srednjovekovne ikonografije, takođe će biti od izuzetne pomoći. Mnogi stvaraoci tarota upravo su u svim ovim stvarima našli svoju inspiraciju. U svakom slučaju što više znanja i mudrosti koje skoje osoba stiče biće samo pomoć na putovanju kroz mrak ljudskog uma. Uako danas u tarotu postoji 78 karata podeljena na Velike i male Arkane, na dvorske karte i asove mi ćemo se pozabaviti sa Velikom arkanom (21 karta) koja je prepuna arhetipskih simbola. Jungov tarot špil je novijeg doba i objašnjava prirodu kolektivnog nesvesnog predstavljenog kroz individualna iskustva.

Ludino arhetipsko putovanje

Putovanje kroz svet tarota je ustvari putovanje u naše sopstvene dubine. Ono sa čime se sretnemo na tom neobičnom putu je jedan vid najdubljeg jastva zato što su tarot karte potekle iz vremena kada je tajanstveno i iracionalno bilo mnogo stvarnije nego danas. Iako tarot sadrži 78 karata mi ćemo se pozabaviti sa takozvanom Velikom Arkanom (21 karta) koja čini temelj celog tarota. Pored njih postoje dvorske karte, aspovi i Male Arkane koje su takođe od izuzetne važnosti. Male Arkane su podeljene u četri boje (simbola) a to su štapovi, pehari, diskovi i mačevi. Svaki od njih odgovara odreženim elementima kao što su vatra, voda, zemlja i vazduh. Svaki od ovih simbola imaju po četri dvorske karte i to su kraljevi, kraljice, prinčevi i vitezovi.

Prva tri su se zadržala i u današnjim kartama za igru ali je vitez na neobičan način nestao. Predstavljen je kao mladi privlačni princ na predivnom konju. S obzirom da je vitez simbol ljubaznosti, učtivosti, hrabrosti, a iz špila današnjih karata je nestao, ukazuje nam na nepostojanje ovih osobina u savremenom svetu. Takođe aduti odnosno Velike Arkane su takođe nestale iz današnjih karata za igru a one su upravo baza svih arhetipskih slika sa kojima ćemo se ovde baviti. Velike Arkane mogu da se shvate kao priča u slikama koja predstavlja tipične doživljaje i iskustva kroz koje čovek prolazi na drevnom putu ka samosposznaji. Generacije naučnika, teologa i ezoteričara pitalo se zašto je ova priča opisana baš u tarotu. Ipak jedina karta koja je ostala i u današnjem špilu karata za igranje je «džoker». Ona se u tarotu naziva Luda a upravo put kroz tarot je ustvari njen (naš) put. Moglo bi se reći da je Ludin put, put svake osobe koja krene da istražuje smisao postojanja, život, podsvest kao i svoju ulogu u svemu tome.

Slike na tarot kartama pričaju simboličnu priču. Ona dolazi izvan domašaja svesnog i daleko od našeg intelektualnog razumevanja. Sa njiihovim značenjem se najbolje povezujemo kroz alegoriju sa mitovima, bajkama, pričama, istorijskim događajima, predanjima i sl. Somboli na tarot kartama su svuda prisutni i bezvremeni. Likovi sa tarot karata su prisutni u našem svakodnevnom životu a noću nam se mogu pojaviti u snu.

Svi Aduti imaju svoje brojčane oznake od 1 do 21. Jedino karta Luda nema broj jer nema svoje utvrđeno mesto među njima. Ona je slobodna da špijunira druge karte, upada gde god želi i u potpunosti je nezavisna. Na karti je naslikana sa zavežljajem i štapom koji drži preko ramena. Dok hoda gleda u oblake i ne primećuje da je jednom nogom zakoračila u provaliju. Pored nje je pas koji skače i laje upozoravajući je na opasnost ali Luda to ne čuje. Ona je lutalica, enegična, sveprisutna i besmrtna. Kaže se da je najmoćnija od svih karata. Nema brojčanu vrednost pa je samim tim slobodna da putuje svuda po svojoj volji. Luda povezuje dva sveta – svakodnevni svet gde provodimo najveći deo vremena, i neverbalni svet mašte tarota, koji svi mi posećujemo povremeno.

Istorijski gledano «dvorska luda» je bila privilegovana i često najbliža kralju. Mogla je da se ušunja svuda, da sakuplja tračeve, odmerava političku situaciju. Držanje luda na dvorovima i u plemićkim porodicama počelo je u drevna vremena i trajalo je sve do 17. veka. Ovo proizilazi iz toga da moramo da odobrimo pristup ludi u naš unutrašnji svet.

Sa stanovišta psihologije znači da treba da je priznamo. Ludu treba smestiti ispred nas kako bi nam uvek bila na oku. Ako bi je isključili iz naše svesti mogla bi napraviti budalu od nas. Ako je psihvatimo ona nam može otvoriti jedan potpuno novi svet.
Da bi se društvo zaštiti od ludih i destruktivnih događaja postojale su svečanosti kada se slavila ludina simbolika. To je bio period kada se sve konvencije ukidaju i čitav poredak se preokrene naopačke. Prave se razne parodije, ismevaju se velikodostojnici i sl. Na taj način se luda simbolično pušta u živote i njena destruktivna moć se umanjuje. Danas imamo ostatke ovih praznika kao što su Nova godina, prvi april, Noć veštica, cirkusi, parade, rok koncerti i dr. Luda predstavlja sponu između sveta odraslih i detinjstva. Petar Pan nosi odreženu ludinu simboliku. Njena negativna simbolika je infantilno ponašanje i ludilo. Po nekim predanjima bog je bio veoma blizak sa ludom. Telesne deformacije (koje su kod lude često bile prisutne) posmarane su kao specijalni znaci božanskog. Zato su patuljasti, grbavci, krivonogi, razroki i sl. najčešće birani za dvorske lude. Neki su čak od svoje dece pravili bogalje kako bi zauzeli poziciju na carskom dvoru. Ipak interesantnoi je to da su upravo ovakve osobe bile izuzetno mudre. Uglavnom su bili isključeni iz interesovanja običnih ljudi zbog fizičkih nedostataka te su u svojoj patnji i samoći bili prinuđeni da spoznaju sami sebe.
Na platnima Pikasa i Đorža Ruoa možemo videti ironiju tužnog klovna. Interesantno je pomenuti da se koncept nule (brojčana oznaka Lude) u evropi pojavljuje tek u 12. veku. Time je «ništa» postalo «nešto» a to znači da ništa zauzima odrežen prostor i da ima svoju snagu. Snaga nule se satoji u njenom kružnom obliku. Krug sa tačkom u sredini je astrološki znak Sunca koje se smatra izvorom svetlosti, sbage i toplote. Neki ga usporežuju sa Jajetom Sveta iz čijeg centra nastaje stvaranje. Nula je u isto vreme ništa a u isto vreme sadrži sve. Ako šestarom opisujem krug shvatićemo da je centar najvažniji koncept kruga. Disanje kao i protok krvi je povezan sa kružnim kretanjem. Krug kje nedeljiv, neuništiv a samim tim i večan. Krug je takođe simbol Rajskog vrta koje predstavlja blaženo stanje nesvesnosti i nevinosti koju čovek iskusi pre nego što padne u hladnu realnost svesnog. Mnoge kulture stvarale su svetilišta kružnog oblika ka što su Stonhedž, Aja Sifija, proročište u Delfima i dr.
U ceremonijalnoj magiji, magični krug je zaštita od zlih duhova. Možemo pomenuti i okrugli sto karalja Artura, zodijak, Uroborus (zmija koja sebi grize rep) simbol jin i jang, ciklična promena godišnjih doba, kretanje planeta, reinkarnaciju i sl. Krug nema ni početka ni kraja.
Ludin put je takođe kružni. Ona iznova kreće na novi put upoznajući nove svetove time upoznaje i samu sebe. Na kraju svog puta, ako je stekla dovoljno iskustva, doživljava prosvetljenje. Težnja svake duše je da se oslobodi materije i oživi svoji duhovnu prirodu – jedinstvo sa Bogom.
Kao što smo videli Luda je uvek prikazana u pokretu. Ona uvek negde ide. Čarobnjak je prikazan kako stoji ispred stola sa svojim magičnim elementima. On je došao i ostaje neko vreme. On se sprema da nešto uradi za nas ili da nam možda pokaže neki svoj trik. Luda predstavlja impuls duboko u nesvesnom koji nas tera u potragu a Čarobnjak sombolizuje faktor u nama koji tu energiju usmerava da se očoveči. Čarobni štapić koji Čarobnjak drži predstavlja njegovog pretka Hermesa ali i alhemičara Merkurusa koje je imao magične moći. Čarobnjak inicira proces samoostvarenja koje je Juga nazvao individuacija. Ono nas vodi u hodnike našeg najdibljeg stanja. I Luda i Mag se povezuju sa arhetipskom slikom prevaranta ali svako na svoj način. Luda sprema nešto iza naših leđa a Čarobnjak izvodi svoje trikove ispred nas. Klovan nas vara i zasmejava a Čarobnjak nas zadivljuje. Ipak da bi magija uspela potrebno je da sa njim sarađujemo. Luda predstavlja veselog putnika, amatera, istražitelja, dok Čarobnjak predstavlja ozbiljnog profesionalca i posvećenog umetnika. Ako Ludin trik ne uspe ona ide dalje i ne uznemirava se. Međutim ako trik čarobnjaka ne uspe on postaje zabrinut i želi da sazna razloge za neuspeh.

Čarobnjak želi da manipuliše prirodom, da ukroti njenu energiju. Obično je prikazan sa jednom rukom podignutom ka nebu a drugom spoštenom ka zemlji, simbolišući Hermesov zakon « Kako gore, tako dole ». Sa ovom kartom povezujemo Hermesa Trismegistosa, Egipatskog boga Tota i grčkog Hermesa, Merlina, Gandalfa i dr.
Prema Jungu magija, čuda i parapsihološki događaji imaju nešto zajedničko a to je: stav onih koji očekuju. S obzirom da je čarobnjak glasnik bogova može da nas uputi u najveće misterija ali nas svojim umećem može i prevariti kao što na seoskim vašarima pre lakovernim ljudima izvodi svoj trik da bi ima uzeo novac. Čarobnjak unutar nas je odgovoran za čudnovate arupcije unutrašnjeg sveta u naš svakodnevni svet. Čuda koja se događaju povezana su sa ovom kartom. Po Jungu, kada se dogodi slučajniost, to znači da se aktivirala arhetipska moć. Po Jungu ova karta nam pravi lavirint ali nam daje znanje i moć da iz njega izađemo.

Naredna karta je Prvosveštenica. Prikazana je kao sveštenica starog i misterioznog porekla. Planeta Mesec upravlja ovom kartom i predstavlja princip matrijarhata. Sombol je majke, majčinstva, plodnosti, zaštite i Vrhovne ženske moći. U različitim tradicijama vidimo je kao Devicu Mariju, Izidu, Ištar, Jašodu, Astarati dr. Ona je arhetipska slike majke zaštitnice. Element sa kojom je Prcosveštenica povezana je voda a to znači da je ona prijemčiva produktivna sbaga koja daje oblik. Iz dubine okeana, iz kolevke koja se stalno ljulja, razvili su se svi oblici života. Iz dubine nesvesnog, razvilo se svesno. Prema tome svesno je rođeno iz nesvesnog.
Carica je nardna karta a ona se gotovo uvek pojavljuje u raznim mitovima i bajkama. Koliko Prvosveštenica vlada duhovim sferama toliko je Carica vez
Car je njen suprug i predstavlja aktivan muški princip. On je tu da unese red u Caričin vrt. Car ima najveću moć. Hrabar je, odvažan, moćan i najveći autoritet. Ovde se susrećemo sa civilizovanim svetom svesnog čoveka. Car predstavlja poredak. Na karti sedi bezbrižno i opušteno, sa prekrštenim nogama i rikom na boku, bez straha, pokazujući svoj levi bok, koji predstavlja nesvesnu stranu. Na slici često ne nosi nikakvo oružije što je znak velike sigurnosti. Čak i štit koji je prikazan stoji na zemlji neobavezno ispred njegovih nogu. On je arhetipska slika autoriteta a naročito oca. Zodijački znak Ovna ukazuje da je on prva ličnost. Označen je brojem četri a po numerologiji to je broj koji unosi red. U četvorci se sadrže četri strane sveta, četri reke Raja, Četri nebeska vetra, četri kavliteta (toplo, suvo, vlažno, hladno), Četri duševna stanja (sangvinik, flegmatik, melanholik i kolerik), četri elementa (zemlja, voda, vatra i bazduh), Četri jevanđelja (Mateja, Luka, Marko i Jovan), Četri proroka (Isajia, Jeremija, Jezakija i Danilo), četri zveri apokalipse, četri alhemijska sastojka (so, sumpor, živa, vazduh) četri godišnja doba, četri mesečeve mene, četri vrline (pravda, umerenost, mudrost i hrabrost), četri osnove operacije (sabiranjem oduzimanje, množenjei deljenje) i dr. Jung četvorku povezuje sa četri funkcije psihe; osećaj, intuicija, emotivnost i mišljenje. Negativi aspekt cara nosi arhetip tiranina, despota i egocentrika.
ana za materijalna zbivanja. Žezlo koje drži u ruci simbolizuje zemaljsku moć. Ima sposobnost da poveže nebo i zemlju, dušu i telo. Neke verzije tarota je prikazuju kao krilatu boginju. Simbolizuje je planeta Venera koja predstavlja balgodeti materijalnog sveta ali i hedonizam i razvrat. Prvosveštenica uvek drži ruke sklopljene simbolišući nevinost kao i tajnu svog tela, dok Carica drži ruke otvorene, prikazujući svoju otvorenost. Njena kosa nije kao kod Prvosveštenice skrivena velom, već joj slobodno čak i zavodljivo pada preko ramena. Ona je arhetipska slika moćne žene zavodnice. U negativnom aspektu simbolizuje boginju Kali, Maju i Durgu, (Šivine ženu) gospodarice materijalne energije.